Trotoar predstavlja Kristiana Kožula na Artissimi u Torinu
Za sajam Artissima 2026. godine, TROTOAR predstavlja samostalnu izložbu hrvatskog umjetnika Kristiana Kožula (r. 1975.), pod nazivom „1573“. Izložba okuplja nove radove osmišljene posebno za sajam, koji uključuju objekte i radove na papiru, a svi se bave neuspjelom seljačkom bunom iz 1573. godine na području sjeverne Hrvatske i Slovenije. Postav je zamišljen kao pretjerano naglašen, imerzivan ambijent koji naivnost i crni humor koristi kao strategije razoružavanja, stvarajući nadrealno polje izobličenih simbola moći i okrutnih, karikaturalnih figura.
“Ako se ne dignemo, nikada nećemo uskrsnuti.”
U magli, Miroslav Krleža
Godine 1573. golema pohlepa tiranskih vladara, sklonost njihovih poslušnika neljudskoj brutalnosti i odsutnost Boga unutar Crkve… potaknuli su osuđenu na propast pobunu. Nesputano nasilje prvih pobjeda seljačke vojske ubrzo je zasjenilo sustavno istrebljenje stanovništva u pobunjenim pokrajinama. Dvije trećine ljudi bilo je pogubljeno, ali ne odjednom. Šume Katarininih kotača, na kojima su se prema nebu uzdizala izlomljena tijela, izniknule su u skladu sa srednjovjekovnim folklorom patnje. Udovi su lomljeni, tijela pribijana na drvo, a čitave su obitelji vješane zajedno o stabla… kako bi se podučilo one koji bi se usudili suprotstaviti tiraniji.
Nasilje i barbarstvo tog događaja politički su sustavi na vlasti često koristili kao važan dio nacionalnog/državotvornog mita. Tijekom socijalističkog razdoblja u Jugoslaviji pobuna je prikazivana kao protosocijalistički događaj i iskonski vapaj za društvenom jednakošću i radničkim pravima. Kasnije, nakon što je Hrvatska stekla neovisnost, prikazivana je kao početak dugotrajne borbe prema neovisnosti i nacionalnoj afirmaciji. U oba slučaja snažno se naglašavalo stanje monumentalne društvene nejednakosti, paralizirajuće nepravde i okrutnosti nanesene poraženim seljačkim kmetovima. Temelji nacionalnog osjećaja žrtve iznova su učvršćivani.
Prikazi krvoprolića, i povijesni i književni, imaju nadrealnu karnevalesknu kvalitetu. U određenom trenutku obje strane postižu svojevrsnu jednakost, ne kroz katarzični društveni ritual koji bi privremeno ukinuo društvene razlike i možda omogućio spoznaju Drugoga, već kroz izbijanje nesputanog nasilja. Gušenjem razuma protivnici su se pretvarali u fantastična čudovišta, potičući sve veću surovost. Pretrpljeno nasilje, podnesena golema okrutnost i temeljni osjećaj žrtve duboko su utkani u tkivo lokalnog nacionalnog identiteta, zajedno s drugim povijesnim erupcijama nasilja i patnje koje su obilno prisutne u lokalnom folkloru. Njihov patos neprestano odjekuje u suvremenom identitetu ljudi, opravdavajući netrpeljivost prema Drugome.
Društvena polarizacija i gorljiva uvjerenja tog vremena omogućili su suprotstavljenim stranama da jedni druge vide kao čudovišta, neljudske prijestupnike, te su ih obvezali djelovati jedni protiv drugih bez milosti i kajanja. Perverzna proslava vlastite monstruoznosti, podijeljena s drugima kroz opscenost zajedničkog barbarstva… Žrtve polažu pravo na osvetu koja jamči buduće reinkarnacije pokolja. Dok se najmračnije fantazije nekolicine izopačenih pretvaraju u stvarnost, sve djeluje zastrašujuće suvremeno.
Ovim projektom Trotoar nastavlja dosljedno predstavljati snažne i jedinstvene umjetničke vizije koje propituju percepciju i nude alternativna tumačenja suvremene povijesti.
Više informacija uskoro.