Radovi na papiru
I u slikama Marka Zemana precizno ćemo moći očitati upravo takav puls jedne nove stvarnosti koja u svjesno monotonom ponavljanju geometrijskog grafizma specifičnog cik-cak oblika govori o određenoj kakofoniji suvremenog društva i nizu naših fragmentarno življenih stvarnosti u koje smo svakodnevno uronjeni.
Pa iako će nas metoda kolažiranja koju ovaj umjetnik koristi u novim radovima s veseljem i sjetom podsjetiti na dekolaže Mimma Rotelle koji je drapanjem i kidanjem najčešće filmskih plakata s oglasnih ploča otkrivao zaboravljene slojeve stvarnosti te kasnijoj fazi rada lijepljenjem komadića plakata na platno stvarao svoje glasovite duple dekolaže, Marko Zeman u svojoj tehnici iskazuje jednu dublju socijalnu i ekološku dimenziju radova, primjerenu osjećanju pulsa današnjeg vremena. Njegove kompozicije nisu rezultat (površne) fascinacije pop-kulturom i novim sredstvima vizualnih i filmskih umjetnosti; jednako kao što u samoj gesti korištenja nađenog materijala za umjetničke radove nema bunta i revolta Dade ili podsmijeha nadrealizma društvu, već je to signal kako se današnji umjetnici mogu inventivno snaći bez velikog financijskog troška. Upravo u tom postupku, da kreativnosti ne može ništa stati na put, pa čak niti financijska izlika, Marko Zeman gradi jednu novu razinu umjetničke samosvijesti i inventivnosti, koju ćemo tek u trećem ili četvrtom sloju tumačenja moći pripisati njegovoj ekološkoj i urbanoj svijesti; odnosno, da društveno korisno uklanja s oglasnih ploča stare plakate.
Velike, vizualno pokrenute i pulsirajuće kompozicije Marka Zemana svojom vizualnom teksturom referiraju se također na Kulmerove cikluse s kraja sedamdesetih godina u kojima slikar koristi V i Z znak kao osnovnu gradivnu jedinicu koja plete gusto tkanje slike. Niti kod Marka Zemana praktički nema jednog centralnog središta slike, cijela je površina uravnoteženo polje fino dinamizirane energije, no dok kod Kulmera osjećamo blizinu mitoloških tema i velikog idejnog pospremanja umorne evropske civilizacije kojoj slikar daje injekciju života, kod Zemana postoji zdravi vitalitet postrockerske i postpunk generacije koja još nije potpuno zaglupljena i apatična. Ritamski ujednačena pulsacija ikoničkog znaka skriva u sebi zdravo dozirani element pop, rock i punk psihodelije koja je grafički i kompozicijski popraćena izvrsno izbalansiranim umetanjem jakih pastelnih i fluorescentnih fragmenata u polje kolaža. U slikokolažima Marka Zemana nema vizualne kakofonije, niti su oni rađeni na način da svojim tkivom vizualno i mentalno iritiraju promatrača, dapače, vrlo jaki element grafičkog senzibiliteta postojano prožima sve radove novoga ciklusa.
Pa bez obzira hoće li nas uzorak jedne velike ili male kompozicije Marka Zemana asocirati čak na neke egzotične motive tkanja perzijskih ili južnoameričkih korijena, na sitni grafički element koji se javlja na smrznutoj televizijskoj ili video-slici, ovaj je talentirani umjetnik na novoj izložbi prezentirao radove koji u sebi nose zamjetan kreativni, stilski i morfološki pomak, odražavajući svu složenost percepcije stvarnosti današnjih urbanih generacija mladih ljudi.
Tekst Iva Körbler