Tulip Hysteria
Godine 1917. u New Yorku se spremala do tada najveća izložba moderne umjetnosti koja će se ikada održati u Sjedinjenim Državama. U organizaciji Društva neovisnih umjetnika, prema uzoru na Salon nezavisnih u Parizu, događaj je bio otvoren za sve, bez žirija i bez nagrada, uz kotizaciju od šest dolara. Marcel Duchamp proširio je glas kako za tu svrhu radi na kubističkoj slici pod nazivom Tulip Hysteria Co-ordinating.
Umjesto da pošalje sliku, Duchamp je dao ostavku na mjestu predsjednika komisije za postavljanje radova nakon što je Društvo odbilo izložiti Fontanu — readymade u obliku pisoara i potpisanu pseudonimom “R. Mutt”.
Osim što je incident upozorio na to da izložba ipak nije bila otvorena za sve, rad koji je Duchamp zapravo predao, ali nije bio izložen — Fontanu — povjesničari umjetnosti i teoretičari avangarde smatraju glavnom prekretnicom u umjetnosti 20. stoljeća. Nikada se nije pojavila nijedna slika s naslovom Tulip Hysteria Co-ordinating, niti je ikada pronađen daljnji spomen ili dokumentacija u vezi s njom.
Tulip Hysteria Co-ordinating naziv je jednog od petnaestak radova iz nove serije slika pulskog umjetnika Bojana Šumonje predstavljenih u Galeriji Trotoar. Radovi se u određenoj mjeri nadovezuju na prethodni ciklus “The Great Observer” iz 2024. godine. Protagonisti slika su Paško Patak, crni Štrumpf, plastični flamingosi, božićni sobovi, lubanje, insekti i leteći proklijali krumpiri — relikti osobnih sjećanja i arhetipovi pop kulture zapadnog čovjeka koji sada dobivaju neku novu ulogu. Smješteni su u distopijske ambijente istarskih šuma među divljim deponijima koji su dobro poznati umjetniku. Sam proces nastanka slika umjetnik opisuje kao instinktivan i spontan, a prepoznatljiva ikonografija smještena je u radnje koje egzistiraju izvan aktualnog vremena i prostora. U nekim se radovima pojavljuju tekstualni watermarkovi ili pak zrcaljenja protagonista u različitim fazama života, što upućuje na umjetnikovo promišljanje o metafizici i ontološkim pitanjima. Neočekivani i začudni elementi tu su iz razloga što, uz promišljanje o temama kao što su identitet, svijest, ironija, humor, duh i smisao, pokušavaju i iznenaditi umjetnika samog. Prema njegovim riječima, najbolja slika nastaje kada se autor uspije odmaknut od poznatoga sebe.
Kakve to veze ima sa spomenutim događajem s početka 20. stoljeća? Što uopće naslov “Tulip Hysteria Co-ordinating” sugerira? Povijesna avangarda, a posebice dadaisti, bili su poznati po apsurdističkim djelima, tako da naziv zasigurno na neki način odražava njihovu fascinaciju lingvističkim igrama i apsurdnim kombinacijama riječi, što je bio česti element tadašnjeg umjetničkog izraza. U krajnjoj liniji, može se interpretirati kao komentar na tržište umjetnosti, rast cijena umjetničkih djela i referenca na “tulipansku maniju”, povijesni financijski slom u Nizozemskoj u 17. stoljeću, termin koji se često koristi i metaforički za karakteriziranje iracionalnih i rizičnih financijskih kretanja.
Šumonja popunjava to mjesto imenujući svoj rad nazivom nepostojećeg rada koji je poslužio kao katalizator promjene i percepcije moderne umjetnosti i upozorio na apsurde i anomalije određene društvene zajednice. Time vješto skreće pozornost na univerzalne postulate umjetničkog stvaralaštva — želju za promjenom, pomakom u percepciji i bijeg od poznatoga sebe koji u konačnici čine razliku i pretvaraju prosječan rad u dobar, bio on kolektivan ili individualan.
Autorica Tena Bakšaj