Stronger Than Bone
Mia Akrap (Požega, 1995.) polazi od vlastitog života kao primarnog materijala. Predstavljeni radovi nastali su za njezinu prvu samostalnu izložbu u Galeriji Trotoar, a bave se pitanjima relacionalnosti, traume i autobiografije. Iako izložba ne uključuje slike, umjetničin primarni medij, ona ipak odražava njezinu kontinuiranu posvećenost slikarstvu. Akrapin ispovjedni pristup prevodi njezin unutarnji emocionalni i psihološki krajolik – sjećanja, afekte i osobna iskustva – u cjelinu radova koja je istodobno intimna i odjekuje onkraj individualnog. Također, izložba njezinu praksu čvrsto smješta unutar širega feminističkog diskursa.
U umjetničkom okruženju u kojem se produkcija često prepušta specijaliziranim suradnicima i servisima, Akrap naglasak stavlja na bavljenje različitim fazama procesa, često kroz dulje razdoblje. Posjet njezinu ateljeu, smještenom u prizemlju stambene zgrade u Zagrebu, jasno svjedoči o tom pristupu: prostor je organiziran tako da omogućuje niz različitih procesa, smanjujući potrebu za vanjskom pomoći te zadržavajući fleksibilnost u produkciji. Akrapina praksa razvija se paralelno s iskustvom majčinstva, pri čemu se te dimenzije međusobno oblikuju i prožimaju.
Radovi predstavljeni na izložbi Stronger Than Bone strukturirani su kao osobna mitologija koja se artikulira kroz ikonografski sustav u kojem ponavljajući motivi – voda, kosa, konopci, životinje i fragmentirana tijela – funkcioniraju kao nositelji sjećanja. U središtu njezine prakse kontinuirano je proučavanje transgeneracijskog prijenosa sjećanja i obrazaca ponašanja, kojem umjetnica pristupa kao polju istraživanja. Shvaćeni kao utjelovljene strukture koje opstaju kroz obiteljsku liniju, u njezinu slučaju žensku, ti se procesi u umjetničinu radu tematiziraju iznutra, kao mjesta na kojima se naslijeđena iskustva pregovaraju, preformuliraju, ali i osporavaju. Subjektivnost proizlazi upravo iz te napetosti, na mjestu gdje se susreću osobno sjećanje i društveno-povijesne okolnosti.
Naslov izložbe oslanja se na dvije različite, ali povezane reference. Prva je eksperimentalna knjiga Dictée umjetnice Therese Hak Kyung Cha iz 1982. godine, koju je teško žanrovski odrediti jer se kreće između autobiografije, historiografije i književnog eksperimenta te uključuje postupke preuzete iz filmske montaže. Objavljena nedugo prije Chaine prerane i nasilne smrti, Dictée u prvi plan stavlja konstelaciju povijesnih i mitoloških ženskih figura, među kojima su korejska aktivistkinja za neovisnost Yu Guan Soon, Ivana Orleanska te Demetra i Perzefona. Druga referentna točka pojavljuje se u poetskom eseju Rain Dreamed by Sound: Reading Theresa Hak Kyung Cha umjetnice Cecilije Vicuñe, objavljenom u okviru online platforme Minds Rising na 13. bijenalu u Gwangju, koji su kurirale Defne Ayas i Natasha Ginwala. Vicuña pristupa Chainom radu kroz poetiku zvuka i prijenosa, u kojoj jezik nadilazi pisani oblik te opstaje kao vibracija i rezonancija kroz vrijeme.
Na početku Dictée, Cha donosi epigraf pripisan Sapfi:
Mogu li ispisati riječi ogoljenije od tijela,
snažnije od kosti, izdržljivije od
tetiva, osjetljivije od živca.
Umjesto da citira povijesni fragment, Cha svjesno konstruira fikciju prizivajući starogrčku pjesnikinju s otoka Lezba: njezina referenca nije Sapfin citat, nego sama ideja pjesnikinje, koja evocira fragmentarnost na više razina.
Akrapini radovi u keramici počivaju na usporedivom izmještanju izvora. Iako svojim mjerilom i oblikom prizivaju drevne posude, oni ne funkcioniraju kao citati, već otvaraju prostor u kojem se genealogija preoblikuje kao relacijski sustav strukturiran kroz forme, figure i motive. Spajanje više posuda u jedinstveno tijelo dodatno uslojava tu strukturu, stvarajući polje mogućih čitanja u kojem se prepoznavanje premješta s jednog fragmenta na drugi, bez privilegiranja jedne točke gledišta. Taj nehijerarhijski način gledanja dodatno podupire kružna forma samih posuda, koja se opire linearnom tumačenju i umjesto toga upućuje na kontinuirano kretanje površinom.
Voda na izložbi funkcionira kao središnji element, a najizravnije se pojavljuje u dvjema fontanama, Fontana fantoma (Spring of Phantoms) i Fontana obilja (Spring of Abundance), koje se nadovezuju na raniji ciklus radova usmjeren na majčinstvo kao proces rekonfiguracije.
Razvoj ovih radova pratilo je istraživanje povijesnih fontana, osobito laktacijskih fontana u Italiji, koje zadaju njihov okvir. U manirističkoj vizualnoj kulturi 16. stoljeća morske nimfe, sirene i božice koje doje pojavljuju se kao emblematski oblici kroz koje se Priroda prikazuje kao generativno tijelo, povezano sa zaštitom i plodnošću.
Fontana obilja referira se i na kompozicijsku strukturu Boschova Vrta zemaljskih užitaka, u kojem fontana predstavlja mjesto obilja i cikličnosti života. U Fontani fantoma vertikalni slijed ženskih glava artikulira model nasljeđivanja koji je istodobno materijalan i afektivan. “Fantom” označava naslijeđene emocionalne tragove i nerazriješena iskustva koja se prenose kroz generacije. Promatrane kroz koncept postmemorije Marianne Hirsch, fontane predstavljaju nasljeđivanje kao proces kroz koji se iskustvo preobražava, a katkad i iskrivljuje.
U radovima kao što su Djevojka s ljiljanima (Girl with Lilies) pojavljuje se slična situacija. Figura zauzima graničnu poziciju u kojoj je subjektivnost već strukturirana očekivanjima. Ljiljan uvodi kodirano ikonografiju vezanu za čistoću i idealiziranu ženskost, funkcionirajući kao znak zadan unaprijed, prije mogućnosti izbora, koji subjekt pozicionira unutar sustava reprezentacije prije nego što se o njemu može pregovarati. U radu Snažnije od kosti #3 (Plava vaza s pletenicom) (Stronger than Bone #3 (Blue Vase with Braid)) ova se struktura više ne samo internalizira, nego se i aktivno osporava: gesta rezanja pletenice označava intervenciju unutar sustava koji i dalje nameće oblik.
Akrapina praksa odvija se u dijalogu sa širom konstelacijom praksi. Izložba Stronger Than Bone oslanja se na oblike utjelovljene snage koji presijecaju povijesne i suvremene subjektivnosti kroz generacije i geografije. Podrijetlo se razotkriva kao konstrukcija.
Gabriella Rebello Kolandra
VIŠE O UMJETNICI