Dear Father

Umjetnice: Maja Babič Košir, Nevena Aleksovski i Helena Tahir
Kustosica: Piera Ravnikar

Na izložbi Dear Father umjetničke prakse Maje Babič Košir, Helene Tahir i Nevene Aleksovski isprepliću se u razmatranju figure oca kao mjesta slojevitosti, napetosti i tihog odjeka. Njihovi se radovi razlikuju po mediju, formi i estetskom jeziku, ali zajedno tvore konstelaciju tragova: izostavljanja i poštovanja, raskida i nježnosti, sjećanja i transformacije. Smještena u širi okvir promišljanja srodstva, nasljeđivanja i arhivske prakse, izložba figuru oca promatra ne samo kao člana obitelji, već kao strukturalnu, povijesnu i simboličku funkciju.

Izložba ne teži pomirenju ni artikuliranju jedinstvenog očinskog narativa, već poziva na pomnost i refleksiju, zadržavajući se na onome što ostaje neizrečeno, neposlano ili nepovratno izgubljeno. Figura oca pojavljuje se i kao sidro i kao lom, kao ishodište i pukotina, kao nestabilno žarište koje odjekuje kroz vremenske, geografske i emocionalne registre. Osobne povijesti isprepliću se sa širim strukturama migracija, rada i sjećanja, povezujući intimne tragove s kolektivnim iskustvom.

Nit vodilja izložbe je odsutnost, shvaćena kao aktivna, stvaralačka sila. Tišina, nedovršenost i fragmentarnost funkcioniraju kao konceptualne i materijalne strategije koje oblikuju prostor sjećanja, čežnje i mašte. Različiti vremenski slojevi koegzistiraju: arhivi pohranjuju prošlost, performativne geste nastanjuju sadašnjost, a mašta projicira moguće budućnosti. U dijalogu s feminističkim arhivskim praksama, umjetnošću koja tematizira rat i sjećanje te suvremenim promišljanjima srodstva, Košir, Tahir i Aleksovski razotkrivaju figuru oca kao promjenjivu, prelomljenu, ponovno sastavljenu i prenošenu kroz vrijeme.

U radu Say Something Nice to Me Košir se bavi očevim arhivom ne kako bi ga očuvala, već kako bi ga preobrazila. Skice, prototipovi te ulomci pisama i bilježaka postaju skulpturalne geste koje dokumentiraju njegovu prisutnost bez sentimentalnosti. U seriji Love Letters (2018. – danas) pronađeni i obiteljski materijali preoblikuju se kako bi istražili sjećanje, odsutnost i tinjajući teret gubitka, a arhiv postaje tihi saveznik u promišljanju. Kroz te intervencije otac se materijalizira ne kakav je nekoć bio, već onako kako odjekuje kroz predmete, forme i pažnju.

The Last Sector (2024. – danas) prati putovanje Helene Tahir u Irak, domovinu njezina oca, istražujući krajolike oblikovane raseljavanjem, političkim previranjima i obiteljskom poviješću. Kombinirajući crteže nastale pomoću indigo papira, arhivske fragmente, fotografije i osobna pisma, rad tvori slojevitu pripovijest o sjećanju i pripadanju. Otac se pojavljuje kroz tragove i prisjećanja – intiman, smješten u povijesni kontekst i obilježen izgnanstvom i odsutnošću. Projekt prihvaća nemogućnost potpune rekonstrukcije, a istodobno naglašava stvaralački potencijal pomnog istraživanja, omogućujući da se fragmentarni osobni i povijesni tragovi spoje u tiho promišljanje identiteta, nasljeđa i povezanosti.

U radu Melancholy of the Abandoned Lands (2022. – danas) Aleksovski smješta očev život upravnika rudnika u Boru u Srbiji u širi kontekst industrijskog rada, migracija i postsocijalističke tranzicije. Rudarstvo funkcionira i kao tema i kao metafora – čin ekstrakcije koji istodobno održava i otuđuje, koji daje život dok izjeda tlo o kojem ovisi. Arhivske fotografije su povećane, razlomljene i precrtane u konstelacije u kojima se susreću prisutnost i praznina, a prati ih i niz crteža. Kroz taj proces umjetnica nanovo promišlja očev život i vlastito porijeklo, balansirajući između intime i distance, čime omogućuje da se privatno sjećanje proširi u kolektivno.

Dear Father aktivira tišinu, nedovršenost i distancu kao metode istraživanja. Nikad poslana pisma, prelomljene slike i arhivi koji se opiru fiksnom zaključku otvaraju prostor refleksije onkraj razrješenja. Otac nije samo obiteljska, već i strukturna, kulturna i politička figura. Kroz transformaciju i rekonfiguraciju Košir, Tahir i Aleksovski privatno nasljeđe pretvaraju u zajedničko promišljanje. Nedovršena gesta postaje prostor mogućnosti; pitanja ostaju neodgovorena; a odsutnost kao takva postaje predmet promišljanja. Ovdje odsutnost nije manjak nego medij kroz koji se figura oca neprestano reinterpretira.

Autorica Piera Ravnikar

O umjetnicama

Maja Babič Košir
Nevena Aleksovski
Helena Tahir

Naslovna fotografija: Helena Tahir, Facing South, detalj, crtež na indigo papiru, 2024.