Trijumf vrlina
Znate li onu stereotipnu scenu: neki čarobnjak ili šaman kopa po svojoj kolekciji bilježaka i recepata u potrazi za pravim sastojkom, rješenjem naizgled nerješive situacije?! Upravo s takvom odlučnošću i žurbom Pavle Pavlović kopa po internetu u potrazi za informacijama i vizualima koji definiraju ili parodiraju suvremeno društvo. Izabrane artefakte virtualnog džumbusa potom besramno suprotstavlja slikarskoj tehnici kao tradicionalnom mediju te ih smješta u psihodelične vizualizacije na granici razuma i mašte. Na takvim idiličnim sjecištima sudaraju se anakronični svjetovi, povijesno i suvremeno, analogno i digitalno, humano i transhumano te ozbiljno i apsurdno. Ostaje otvoreno pitanje da li Pavlović poznate umjetnike i njihova bezvremena djela veliča ili ismijava kad ih nepravedno uspoređuje s likovima iz memova, filmova, videoigara, bezbrojnim i bespotrebnim, ali specifičnim znakovima našeg suvremenog svijeta na steroidima?
Od kibernetskih dubina clouda, kroz kolažno-slikarski pristup i digitalne manipulacije, do konačne izvedbe u tradicionalnom mediju ulja na platnu, Pavlović svojom razrađenom procedurom slikarsku tradiciju dovodi u sudar s kičem i arhetipovima popularne (digitalne) kulture. Time poznati vizualni rječnik s naših ekrana mutira u groteskne scene koje nerijetko duhovito komentiraju ideju ljudske superiornosti. U tu svrhu površinom platna kruže ukazanja kompleksnih vizualnih metafora. Svjesno sam upotrijebio riječ “ukazanja” jer većina radova aludira na slike i slikare kasne gotike i rane renesanse, s ciljem da se prenese njihova atmosfera nadnaravne providnosti. I baš kao što su ti bogobojazni umjetnici svojim prikazima biblijskih scena ispravljali doktrinu istočnog grijeha, Pavlović trijumfira nad vrlinama i traumama života na razmeđu spiritualnog, stvarnog i virtualnog.
–Saša Bogojev