Skoči do sadržaja

Mara i Lara

Marko Zeman

Otvorenje samostalne izložbe Marka Zemana “Mara i Lara” održat će se u utorak 18. lipnja u 19 sati.

Marko Zeman (1975., Zagreb) izražava se prvenstveno u području slikarstva, ali i crteža, kolaža i plakata. Zanima ga istraživanje forme i slikarskog procesa, a u gradnji slika instinktivno se koristi raznim materijalima. Često prikazuje, s primjesom humora, svoju neposrednu okolinu, osobno viđenje svakodnevnih i običnih motiva.

Studirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi Zlatka Kesera, a diplomirao je pod mentorstvom Zoltana Novaka 2010. godine. Kontinuirano izlaže od 2008. godine, a samostalno se, među ostalim, predstavio u Gradskom muzeju u Varaždinu (2024.), Galeriji Karas HDLU-a u Zagrebu (2020.), klubu Močvara u Zagrebu (2020.) i u Galeriji SC u Zagrebu (2013.). Dobitnik je Nagrade 7. bijenala slikarstva 2024. i otkupne nagrade HPB-a 2009.

Radovi mu se nalaze u kolekcijama Gradskog muzeja u Varaždinu, Hrvatske poštanske banke, KD Vatroslav Lisinski, Erste Fragmenata u Zagrebu i u privatnim kolekcijama. Osim što djeluje kao samostalni umjetnik, bavi se dizajnom i likovno-pedagoškim radom. Trenutačno je umjetnički suradnik na slikarskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.
instagram.com

Mara i Lara

Iznenada, na ekranu se pojavljuje lice žene. Osvaja kadar. Osvaja mene. Vrijeme staje, prostor nestaje dok se gledamo oči u oči. Tišina… Gotovo neizdrživo iščekivanje. Neznatan, ali osjetljiv trzaj. Kao nožem prorezan, rastvara se osmijeh.

U kinematografiji, krupni plan je dramaturški postupak ograničavanja i usmjeravanja pažnje gledatelja. Njime se likovi i predmeti izdvajaju iz ambijenta, osamljuju i uvećavaju u izrezu kadra; reducira se narativ i količina vizualnih podataka. Gledatelj doživljava približavanje, uvlačenje u scenu, popraćeno rastom napetosti i poistovjećivanja. Neposrednim promatranjem magnificiranih lica utiskuje se osjećaj čiste fizikalnosti tijela, njegove čvrstoće, plastičnosti, ličnosti. Nova samostalna izložba Marka Zemana kao da je složena od isječaka filma, nejasne, a zapravo i nebitne radnje. Jer MZ nije narativni slikar. U svojem pristupu svjesno se odmiče od prikazivanja priča, od ilustrativne i deskriptivne dimenzije slikarstva. Pročišćava događaj do ključne točke tako da prostorom slike i galerije prevladavaju krupna lica dvaju ženskih likova. Nazovimo ih Mara i Lara.

Serija ovih portreta jednostavna je, lako shvatljiva, a kompleksna. Mara i Lara robusne su figure koje zaokupljaju čitavo polje slike (protezale bi se i izvan da mogu), ustraju u stabilnoj središnjoj poziciji, frontalnosti i dramatičnom pogledu. Takva teatralnost prizora evocira portretiranje likova iz ranih nijemih filmova s njima karakterističnim slikovnim kvalitetama: plošnim scenama, pažljivim komponiranjem figura u kadrove i prenaglašenim gestama i očima. No tu staje fabulistički potencijal jer Zemana ne zanima daljnje insceniranje anegdota; umjesto toga ponavlja motive i usmjerava se na istraživanje materije slike. “Sve mičem, ne želim se ni iza čega skrivati.” Figure gradi reduciranim jezikom, pojednostavnjuje anatomiju, predimenzionira, zanemaruje perspektivu; naglašava običnost motiva dok je ne preobrazi u neočekivanost. Kroz izolaciju figura navodi nas na otkrivanje forme. Polagano i dugotrajno upijamo dvooke djevojke. Proučavamo topografiju njihovih lica, otkrivamo lice kao slojevit, reljefan, bogat krajolik – pun sitnih događanja. S jedne strane, u šumu ušetavaju noge, lebdeći hod prozirnih stopala. Taktilnost. Noge koje noću opipavaju trave. Nemoguće je ne doživjeti ulogu boje u tretmanu slika. Odvažan kolorizam nadmoćna je značajka Zemanova stila. Pristup mu je instinktivan; energični i naizgled kaotični nanosi boje strukturiraju sliku, uvode dimenziju slučaja koja deformira figurativnost. “Slučajnost je pametnija od mene.” Eksploatacijom roze boje relativizira njezino poimanje kao umjetne, sladunjave, ušećerene, pop-artistički izlizane ili kičaste; roza je, prije svega, boja naših tijela; i itekako može biti iščašena, uvrnuta i humoristična.

Martina Marić Rodrigues